Luka Živić jedan je od najvećih talenata u našem klubu i jedan od najboljih mlađih kadeta u Hrvatskoj. Deset mu je godina, a već neko vrijeme održava nacionalni rejting na preko 1900 i ima II kategoriju; na kadetskom prvenstvu Hrvatske potkraj prošlog mjeseca osvojio je treće mjesto u konkurenciji do 11 godina.
S Lukom smo razgovarali nakon što su se malo slegli dojmovi poslije državnog prvenstva. Odgovarao je kratko i jasno, bez okolišanja — o sebi ionako puno više kaže za šahovskom pločom…
Kako si proživio ovogodišnje državno kadetsko prvenstvo? Jesi li očekivao i bolji plasman i kakav je osjećaj bio kad si ipak došao do medalje nakon što si već vjerojatno mislio da si propustio šansu za to?
Bilo mi je dobro, a najdraže mi je bilo što sam igrao jako lijepe partije protiv većine protivnika. Što se tiče očekivanja, mislio sam da ću biti prvi ili drugi, ali ne baš treći. Na kraju sam ipak bio jako sretan što sam ipak osvojio pehar.
Možeš li nam reći nešto o svom šahovskom početku — kad i kako si se zainteresirao za šah?
Djed me je naučio igrati šah kad mi je bilo četiri ili pet godina, ali kada sam došao u prvi razred osnovne škole svi su me pobjeđivali, pa sam htio postati bolji da mi bude zanimljivije igrati sa prijateljima iz razreda.
Kako izgleda tvoj trening? Koliko često radiš, kako i s kim?
Radim pet puta tjedno. Četiri puta sam, jednom s trenerom Andrejem Stankovićem. Na početku treninga analiziramo partije koje sam odigrao od prošlog treninga. Nakon toga prelazimo na taktike koje nisam uspio riješiti tijekom tjedna i na kraju treninga mi trener da neke zadatke.
Tko je, po tvom mišljenju, najzaslužniji za tvoj šahovski uspjeh (osim tebe samog, naravno)?
Djed, jer me on naučio igrati šah; prijatelji jer su me potaknuli da treniram šah; trener jer me najviše naučio i tata koji me vodi na svakakve turnire i ponekad potiče da još malo stisnem.
Koje su trenutno udarno otvaranje i obrana u tvom repertoaru? (naravno, ne moraš nam reći…)
Talijanka s bijelima, a Polu-slavenka s crnima.
1. e4 b6
2. d4 Lb7
3. ?
Sc3
Imaš li šahovskog uzora ili trenutno omiljenog igrača?
Uzora nemam, ali mi je Karpov najdraži igrač odmah iza Gukesha.
Čime se baviš mimo šaha, koji ti je najdraži način za provesti slobodno vrijeme?
Pokemoni, nogomet, košarka.
Gdje sebe vidiš za pet godina kao igrača, ako se nastaviš baviti šahom?
Za pet godina će mi biti 15, pa se vidim kao najboljeg hrvatskog kadeta.
