Kako je drevna igra postala popularnija nego ikad
Vrućina je nepodnošljiva. Prijepodnevno sunce nemilice prži, a i inače miran novozagrebački kvart doima se još praznijim nego što je bio u samoj špici sezone godišnjih odmora. Jedini pravi znaci života dopiru iz obližnjeg obilato klimatiziranog Spara; pored dućana, pojas trave i žbunja presijeca vrućinu gradskog asfalta, a na njemu je omalena sjenica s drvenim stolom i dvjema klupama na kojima su zaklon od izravnog udara sunčevih zraka pronašla dvojica dječaka, ne starijih od devet godina.
Dok se Zagreb već tko zna koji dan zaredom dinsta na 35 Celzija bez daška povjetarca, oni sjede i — igraju šah.
Jednom je u ustima lizalica, drugi gricka Oreo keks i nateže vodu iz bočice. Njihovi potezi su munjeviti i ostavljaju dojam da u više od pola slučajeva već unaprijed znaju što će onaj drugi sljedeće povući; pritom frenetično lupaju po šahovskom satu kao da je dugme za Najbrži prst u Milijunašu. Partija je već poodmakla i približava se završnici, a sat odbrojava više vremena nego što je na njemu bilo kad su počeli…
Nastavak ovog uzbudljivog krimića pročitajte na https://telesport.telegram.hr/kolumne/nogomet-narodu/sahovska-revolucija/